Veštačka inteligencija rešila zagonetku staru 80 godina: Matematičari nisu srećni
Sumirano
- AI sistem kompanije OpenAI rešio Erdov problem jedinične udaljenosti
- Noga Alon ističe da AI menja matematička istraživanja
- Zabrinutost zbog netransparentnosti AI procesa
Grupa istraživača objavila je 20. maja 2026. godine da je uspešno rešen dugogodišnji otvoreni problem u modernoj matematici – Erdov (Erdős) problem jedinične udaljenosti u ravni. No, nakon punih 80 godina, rešenje ovog problema nije doneo čovek, već sistem veštačke inteligencije (AI) koji je razvila kompanija OpenAI.
"Ovo je najspektakularniji pojedinačni rezultat", izjavio je Noga Alon, kombinatoričar sa Univerziteta Prinston (Princeton University) koji je recenzirao dokaz u propratnom radu za OpenAI.
On ističe kako se novi dokazi uz pomoć veštačke inteligencije pojavljuju gotovo svakih nekoliko dana, što iz korena menja izgled matematičkih istraživanja.
Mađarski matematičar Paul Erdoš (Paul Erdős) (1913–1996) pretpostavio je da za n različitih tačaka u ravni postoji najviše n na 1 + c/log log n parova na jednakoj udaljenosti. Dok su ljudski matematičari decenijama bezuspešno pokušavali da dokažu tu tvrdnju, veštačka inteligencija ponudila je neočekivan odgovor.
Problem netransparentnosti
Za pronalaženje tog rešenja bilo je potrebno povezati diskretnu geometriju i algebarsku teoriju brojeva – oblasti koje ljudi retko spajaju na taj način. Ipak, brzina i širina informacija kojima AI raspolaže omogućile su mu da u nekoliko sekundi pretraži i poveže baze podataka za šta bi ljudima u bibliotekama trebali dani.
Uprkos ovom uspehu, uvođenje veštačke inteligencije u rigoroznu matematiku izaziva zabrinutost među stručnjacima. Tomas Čen (Thomas Chen), matematički fizičar sa Univerziteta u Teksasu u Ostinu (University of Texas at Austin) za Aj-Ef-El sajens (IFLScience) upozorava na opasnost od korišćenja takozvane crne kutije u naučnom radu.
"To doista grebe po samom temelju onoga što bi matematika, kao ljudsko nastojanje, trebalo da bude."
Glavni problem sa generativnom veštačkom inteligencijom leži u netransparentnosti. Za razliku od tradicionalnih računarskih dokaza iz prošlosti, gde su algoritmi i procene grešaka bili potpuno poznati i pod kontrolom naučnika, proces kojim današnji AI modeli dolaze do rešenja u deliću sekunde ostaje nepoznanica – kako korisnicima, tako i samim programerima.
Novi izazov
Osim toga, AI i dalje pati od ozbiljnih nedostataka. Alon upozorava da modeli mogu da proizvedu "potpune besmislice" i da prema njima treba biti sumnjičav. Čen pak dodaje da veštačka inteligencija u složenijim problemima često nudi rešenja koja su tačna tek oko 60% te zahtevaju izuzetan oprez i ljudsku intuiciju.
Iako je napredak tehnologije nezaustavljiv, naučna zajednica pokušava da postavi granice. Nedavno pokrenutu Leidensku deklaraciju (Leiden Declaration) već je potpisalo više od 3000 naučnika i matematičara, protiveći se nekritičkom usvajanju veštačke inteligencije koja ugrožava temeljne vrednosti poput jasnoće i autonomije.
Pred matematičarima je stoga novi izazov – ako kreatori modela ne mogu da objasne kako ova tehnologija radi, moraće to da otkriju sami kako bi sačuvali integritet svoje discipline.
(Ubrzanje.rs)